U ovom članku govorit ćemo o još jednom u nizu sustavnih problema, a kojem se vrlo malo govori u javnosti općenito, a to je nedostatak kvalitetne sustavne podrške roditeljima njegovateljima ili njegovateljima odraslih osoba s invaliditetom u svim aspektima života.
Briga za osobe s invaliditetom, jedan je od najplemenitijih, ali i najzahtjevnijih zadataka koji pojedinac može preuzeti. Roditelji njegovatelji i njegovatelji odraslih osoba s invaliditetom ulažu neizmjernu količinu ljubavi, snage i vremena u skrb o svojim bližnjima. Ipak, iza te predanosti često stoje iscrpljenost, izolacija i financijska nesigurnost.
U društvu koje teži jednakim mogućnostima za sve, sustavna podrška roditeljima njegovateljima ili njegovateljima ne smije biti pitanje dobre volje pojedinca, već to treba biti nužan element socijalne politike. Kada govorimo o financijskoj nesigurnosti roditelja njegovatelja i njegovatelja, za navedeni status roditelji koji koriste navedeno pravo dobivaju 663 eura mjesečno, što nikako nije dostatan iznos potpore s obzirom na to da roditelji koji skrbe o odraslim osobama s invaliditetom (pogotovo kada osobe o kojima brinu imaju više zdravstvenih problema i teškoća), a samim time taj iznos ne može pokriti sve životne potrebe koje u današnje vrijeme donose životni standardi s kojima se mnogi roditelji njegovatelji suočavaju, jer s vremenom kako godine prolaze oni stare i sve su nemoćniji i teže mogu skrbiti o svojim odraslim osobama s invaliditetom što utječe i na razvoj života samih osoba s invaliditetom o kojima roditelji skrbe. Treba razmišljati o tome da roditeljima u njegovateljima jednako tako je potreban pomoć liječnika, ako moraju ići na operativne zahvate, sustav treba moći naći rješenje tko će voditi brigu o odrasloj osobi s invaliditetom dok je roditelj na zahvati i dok se isti mora oporavljati od istog, no nažalost vrlo često se događa da roditelj koji je bio na određenom zahvatu odmah bez da se je uspio oporaviti mora preuzeti brigu o svojoj odrasloj osobi s invaliditetom. Također kada govorimo o pravu roditelja njegovatelja na godišnji odmor ili bolovanje ono je samo formalno, jer bez obzira da li roditelj uzme godišnji odmor ili bolovanje on mora brinuti o svojoj odrasloj osobi s invaliditetom, jer sustav nema rješenja u takvim situacijama koja bi bila najbolja u takvim situacijama.
Tko su roditelji njegovatelji i njegovatelji odraslih osoba s invaliditetom ?
Roditelji njegovatelji su osobe koje zbog teškog ili potpunog invaliditeta odrasle osobe koje pružaju stalnu skrb i podršku. Njihova uloga nadilazi roditeljstvo – oni su istodobno medicinski asistenti, terapeuti, asistenti, terapeuti, administratori, borci ostvarivanje zakonskih prava svoje djece. Sličnu ulogu imaju i njegovatelji odraslih osoba s invaliditetom, koji često skrbe o bračnim partnerima, roditeljima ili punoljetnoj djeci. Mnogi od njih provode i više od 12 sati dnevno u brizi kojoj je potrebna stalna pomoć.
Sustavni izazovi i nedostaci Unatoč zakonskom priznanju statusa roditelja njegovatelja i njegovatelja, stvarna podrška još uvijek nije na zadovoljavajućoj razini. Među najvećim izazovima su:
Sve navedeno dovodi do iscrpljenosti o osjećaja da su roditelji njegovatelji i njegovatelji prepušteni sami sebi, iako njihova uloga u zajednici ima neprocjenjivu vrijednost.
Zašto je važna sustavna podrška? Sustavna podrška roditeljima njegovateljima i njegovateljima nije samo pitanje socijalne politike – to je pitanje dostojanstva, solidarnosti i dugoročne održivosti društva. Kvalitetan sustav podrške ima višestruke koristi:
Što bi Hrvatska trebala učiniti? Kako bi se unaprijedila podrška, potrebno je:
Takve ne bi bile samo čin solidarnosti, već bi pokazale da Hrvatska razumije i cijeni one koji čine ono što je srž čovječnosti – brigu o drugome. Iz svega navedenog možemo zaključiti da roditelji njegovatelji i njegovatelji odraslih osoba s invaliditetom nose na svojim leđima ogromnu odgovornost i teret, ali i neprocjenjivu vrijednost za cijelo društvo. Vrijeme je da im društvo uzvrati sustavnom podrškom, poštovanjem i sigurnošću. Samo društvo koje brine o svojim najranjivijim skupina društva (u ovom slučaju govorimo o osobama s invaliditetom) i onima koji ih svakodnevno podržavaju, može se nazvati humanim i pravednim.