Osobe s invaliditetom bez intelektualnih teškoća kao i zdrave osobe samostalno se mogu zastupati odnosno u svoje ime izražavati potrebe, želje, razmišljanja kao i donositi odluke o vlastitom životu. Da bi mogli izraziti svoje potrebe, želje i razmišljanja neophodno nam je poznavanje raznih informacija, vještina i samopouzdanje koje stječemo u obitelji, kroz školovanje i sudjelovanje u društvu.Spominjući osobe s intelektualnim teškoćama u razvoju važno je spomenuti da su i one u određenoj količini sposobne izraziti svoje potrebe, želje, razmišljanja i planove, no to ovisi o razini intelektualnih oštećenja koja utječu na savladavanje osnovnih znanja, vještina kao i nadogradnju i usavršavanje istih, razumijevanje dobivenih informacija i primjene tih informacija u svakodnevnom životu. Osim razine intelektualnih oštećenja na sposobnost samozastupanja i samopouzdanja a koji se stječu u obitelji, u obrazovnim ustanovama. Kao što je osobama s invaliditetom bez intelektualnih teškoća trebaju podršku svih, no ponekad u puno većem opsegu.U svrhu zastupanja prava osoba s intelektualnim teškoćama osim njihovih roditelja tu su i udruge civilnog društva, kao i posebni zastupnici koji kroz razne programe u kojima razgovaraju o važnim životnim stvarima, zakonskim pravima i propisima kao i važnim dokumentima za samostalnost osobe.Osim upućivanja osobe s intelektualnim teškoćama o primjeni propisa i važnih dokumenata educiraju roditelji, ali i skrbnici koji trebaju razgovarati s osobama s intelektualnim teškoćama o njihovim problemima i teškoćama koje imaju i sa kojima se svakodnevno susreću. Razgovorom o svakodnevnim teškoćama i problemima potiče se razmišljanje, izražavanje mišljenja, davanje prijedloga, kao i savladavanje novih vještina kako bi se mogli samostalno izboriti za svoja prava te samostalno odlučivati što žele ili ne žele, te što je za njih prihvatljivo ili nije jednom riječju samostalno odlučivati o sebi i svom životuKvalitetna podrška i prihvaćanje od najranije dobi djece s teškoćama s teškoćama u razvoju i osobama s intelektualnim teškoćama uvelike pomaže u izgradnji samopoštovanja i samostalnosti, samim time i njihovog kvalitetnijeg i samostalnijeg života. Naučiti prepoznati i izraziti svoje želje, volju i uvjerenja temeljno je ljudsko pravo koje je izglasano UN - ovom konvencijom o ljudskim pravima u kojoj piše sljedeće: "Svakoj osobi omogućuje se sloboda zastupanja i izražavanja različitih mišljenja, primanja i davanja informacija i ideja u skladu s njegovim intelektualnim sposobnostima bez uplitanja tijela vlasti.Ukoliko osoba ima teška intelektualna oštećenja i nije u mogućnosti izreći svoje pravo, mišljenje i želju tada se takvim osobama dodjeljuju osobe koje će zastupati njihova prava, volju i mišljenje bili to roditelji ili posebni skrbnici.