3 min čitanja
NEDOSTATAK POŠTOVANJA PREMA USPIJESIMA OSOBA S INVALIDITETOM

NEDOSTATAK POŠTOVANJA PREMA USPIJESIMA OSOBA S INVALIDITETOM U uvodnom tekstu rubrike  „ DRUŠTVENI ŽIVOT OSOBA S INVSLIDITETOM „ dotakli smo se stigmatizacije djece s teškoćama i osoba s invaliditetom te smo nastavno na tekst o stigmatizaciji djece i osoba s invaliditetom  napisali članak na temu nedostatka empatije i podrške kako u društvu tako među pripadnicima OSI populacije . U ovom članku ćemo se dotaknuti jednako tako  zastupljenog problema a to je neprihvatljiv pogled društva na OSI-e , ponajprije nedostatka kvalitetne komunikacije sa Osi-ma a što ujedno znači i njihovo ne poštovanje i ne vrednovanje kako njih samih ali i njihovih uspjeha . U društvu se osobe s invaliditetom nerijetko i nepravedno smatraju nesposobnima i manje vrijednima iako mnogi od nas posjeduju znanja i vještine kojima možemo ravnopravno doprinijeti društvu . Bez obzira na vrstu invaliditeta svatko od nas ima svoje vrline i talente . Svaki pripadnik , pripadnica može se istaknuti svojim zalaganjem - uspjesima u športu , glazbi , književnosti , dramskoj , filmskoj ili likovnoj umjetnosti  te drugim aktivnostima koje doprinose kvalitetnom razvoju civilnog društva .     

Kada spominjemo potporu podršku te poštovanje djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom  važno je da ista dolazi iz primarne zajednice odnosno obitelji kao i svih drugih institucija koje svojim radom i brigom za Osi populaciju od naj ranije dobi  doprinose kvaliteti njihovih života . U nastavku teksta obratiti ćemo pozornost na preduvjete koji bi trebali biti postignuti kako bi se osobe s moglo reći da su  osobe invaliditetom poštovane i ravnopravne samim time  imaju kvalitetan život .                                                                                                                        

Dva su veoma važna preduvjeta za kvaliteta društven život osoba s invaliditetom to us rušenje predrasuda o osobama s invaliditetom o kojima je bilo rijeći ua početku teksta uz obveznu edukaciju svih sudionika društva od naj ranije dobi o naćinima ophođenja prema osobama s invaliditetom . Kada se spominju prepreke koje otežavaju kvalitetan život i uključivanje OSI-a život većina spominje građevinske prepreke no mišljenja smo kako je važnije graditi kvalitetnu komunikaciju između zdravih i osoba s invaliditetom . Od naj ranije dobi ( predškolske dobi) trebalo bi učiti djecu kako se ophoditi prema svojim vršnjacima s teškoćama u razvoju , djeci i odraslima s invaliditetom , kako sa njima ulazili u razgovor ( prilagoditi način razgovora kako bi on / ona mogli razumjeti što im se govori),kako im pomoći ukoliko im je pomoć potrebna ( prijeći cestu , donijeti nešto što im je potrebnu i slično ). 

Građevinske prepreke kao što je nedostatak „rampi „ odnosno spuštenog nogostupa ili nagiba po kojima  osoba s invaliditetom ulazi u objekt svakako trebaju biti svugdje gdje je to neophodno no i kada postoje sve prilagodbe  i dalje je važan način na koji se društvo odnosi prema osobama s invaliditetom. Odnos pun uvažavanja , suosjećanja i vrednovanja  je od velikog značaja za kvalitetan život osoba s invaliditetom . Kako bi smo što jasnije razumjeli navedeno  za primjer ćemo uzeti osobu koja koristi hodalicu ili štake i kako takvoj  osobi prići i pomoći u prelasku ceste. Ukoliko primijetite da osoba s invaliditetom želi ući u javni prijevoz a vozač ne obraća pozornost nemojte se ustručavati upozoriti vozača da sačeka kako osoba ne uđe u autobus ili tramvaj , također  ponudite pomoć osobi da uđe te ju smjestite na mjesto predviđeno za osobe s invaliditetom . Ukoliko  vidite da osoba s invaliditetom želi prijeći raskrižje ljubazno ga / nju upitajte dali želi pomoć te prvo zaustavite promet (podiči  ruku iznad glave ili pružiti ruku ispred vozila ( kao što prometni policajac regulira promet)  potom osobu primite pod ruku i prevedite preko cesta .                                                                                                         Članak možemo zaključiti činjenicom da postoji napredak u ostvarivanju prava i mogućnosti   osoba s invaliditetom i dalje se primjećuje nedostatak uvažavanja i kulture ophođenja , emocionalnog i općenitog pristupa članova društva svih dobnih skupina u ophođenju prema osoba s invaliditetom . 

Za kvalitetan i što samostalniji život osi-a uz sve već navedeno važna je kvalitetna komunikacija što iziskuje edukaciju društva u cjelini a koja je nedostatna i nekvalitetna . Spomenutu edukaciju za sada pružaju neke od udruga civilnog društva kroz svoje programe ili suradnjom edukacijskim rehabilitatorima i asistentima . O nepoštovanju i ne uvažavanju osoba s invaliditetom bi se moglo pisati mnoštvo članaka obzirom da nema dijela naših života gdje se isto  ne primjećuje od komunikacije i ophođenja u školstvu , zdravstvu na radom mjestu .

Autori teksta : Andrija Ivanković , Vlatka Vugrinec