VAŽNOST POTICANJA KRITIČKOG RAZMIŠLJANJA OSOBA S INVALIDITETOMO OSTVARIVANJU VLASTITIH PAVA – POČETAK SAMOSTALNOG ŽIVOTAOSOBA S INVALIDITETOM

U ovom članku ćemo govoriti o važnosti poticanja kritičkog razmišljanja osoba s invaliditetom  i o ostvarivanju vlastitih prava i poticanju da se izbore za ostvarivanje istih .  Važno naglasiti da svaka osoba pa tako i osoba s invaliditetom ima pravo kritički razmišljati na koji bi se način mogla izboriti za ostvarivanje bilo koje vrste prava neovisno o tome radi li si o pravu na novčane naknade, ortopedska pomagala, ili bilo koje zakonsko pravo koje joj pripada .

Samostalan život osoba s invaliditetom ne počinje onog trenutka kada osoba s invaliditetom napusti obiteljski dom ili ostvari pravo na uslugu osobne asistencije. Samostalan život počinje puno ranije – u trenutku kada osoba s invaliditetom počne sama prepoznavati vlastite potrebe, prava i mogućnosti, te razvijati sposobnost kritičkog razmišljanja o svojoj ulozi u društvu. Kritičko razmišljanje nije samo alat za razumijevanje svojih prava, već i jedan od ključnih uvjeta za aktivno sudjelovanje u društvu.

U društvu koje često osobe s invaliditetom promatra kroz prizmu zaštite i brige, poticanje kritičkog razmišljanja predstavlja važan iskorak prema stvarnoj inkluziji, ravnopravnosti i osobnoj ulozi u društvu.

Kritičko razmišljanje kao temelj osnaživanja

Kritičko razmišljanje podrazumijeva preispitivanja informacija, stavova i odluka –uključujući i one vlastite. Kada osobe s invaliditetom razviju ovu važnu vještinu, one postaju svjesnije svojih prava, ali i prepreka koje im društvo postavlja. Umjesto pasivnog prihvaćanja odluka koje drugi donose „ za njihovo dobro“, osobe s invaliditetom (u skladu s svojim mogućnostima) trebaju početi razmišljati o svojem životu. Primjerice, osoba koja kritički razmišlja o socijalne skrbi može prepoznati situacije u kojima joj se uskraćuje pravo na izbor ili samoodređenje. Može postavljati pitanja: Zašto je određena usluga organizirana na oval način?   Postoji li alternativni model koji bi bolje odgovarao mojim potrebama? Upravo takav način razmišljanja vodi prema promjenama – pogotovo onim osobnim i društvenim.

Obrazovanje i informiranje kao ključni koraci

Kritičko razmišljanje ne dolazi spontano – ono se uči.   Upravo iz tog razloga je važno da obrazovni sustav, udruge i institucije koje rade s osobama s invaliditetom sustavno razvijaju programe koje potiču analitičko mišljenje, raspravu o nekoj temi i mogućnost izražavanja vlastitih stavova i razumijevanje svojih prava. Radionice, neformalno obrazovanje i podrška mentora mogu pomoći osobama s invaliditetom da se osjete kompetentno donositi odluke o svom životu – bilo da se radi o izboru obrazovanja, zapošljavanja, korištenju određenih usluga ili životnim planovima.
Informiranost o pravima – poput onih zajamčenih Konvencijom o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda – također ima važnu ulogu. Znanje o vlastitim pravima daje temelj za prepoznavanje diskriminacije i borbu protiv nje. No znanje bez kritičkog promišljanja lako ostaje neiskorišteno; zato je važno učiti kako prava promijeniti u praksi, ili kako promjenu u bilo kojem segmentu ostvarivanja prava osoba s invaliditetom.

Kritičko razmišljanje i tranzicija prema samostalnom životu

Samostalan život ne znači izolaciju, već mogućnost izbora. To uključuje pravo svake osobe s invaliditetom da odlučuje gdje, s kim i kako će živjeti. Međutim, kako bi te odluke bile autentične, osoba mora biti u stanju razmotriti različite opcije, prepoznati moguće posljedice i donositi informirane odluke. Tu se jasno vidi poveznica između kritičkog mišljenja i samostalnog života. Osoba koja zna preispitati ponude, usluge i odnose moći između sebe i institucija postaje subjekt, a ne objekt socijalne politike. Ona više nije „ korisnik“, nego građanin koji zna zastupati svoja vlastita prava i artikulirati odnosno izraziti svoje vlastite potrebe.

Uloga zajednice i podrške

Poticanje kritičkog razmišljanja ne može biti individualan zadatak osobe s invaliditetom – to je odgovornost cijelog društva. Roditelji, nastavnici, socijalni radnici, asistenti i donositelji odluka trebaju stvoriti okruženje u kojem se osobe s invaliditetom osjećaju slobodno,, da mogu izraziti svoje vlastito mišljenje, postaviti pitanje ili izreći stavove o neslaganju s bilo čijim mišljenjem i o bilo kojoj temi bez straha od kazne ili umanjivanja njihovog dostojanstva. Udruge osoba s invaliditetom mogu biti posebno važan prostor za razvoj kritičkog razmišljanja – mjesto gdje se uči zastupati, ali i razumjeti različita iskustva unutar zajednice.  

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je poticanje kritičkog razmišljanja osoba s invaliditetom o ostvarivanju vlastitih prava temelj svakog procesa osnaživanja. Bez te sposobnosti odnosno vještine teško je govoriti o stvarnoj autonomiji i jednakim mogućnostima osoba s invaliditetom. Društvo koje potiče koje potiče kritičko razmišljanje svojih članova – bez obzira na njihove sposobnosti i mogućnosti je društvo koje vjeruje u ravnopravnost, dijalog i slobodu. 

Upravo sve navedeno u ovom članku stvara kvalitetne temelje na kojima se gradi istinska inkluzija.